Foto: Pixabay
Podaci kažu da zlostavljanje i iskorištavanje starijih ne dolazi od nasumičnih ljudi s ulice, nego tu ulogu igraju ljudi koji imaju njihovo povjerenje. A koliko su štetni ugovori o dosmrtnom uzdržavanju možemo vidjeti kroz priču 84-godišnje umirovljenice Nataše Papeš.
84-godišnja umirovljenica Nataša Papeš čitav je život posvetila skrbi za životinje, posebice mačaka. Želja joj je bila otvoriti azil u Oborovu kada već grad i država to nisu htjeli napraviti.
Uspjela je, ali je kasnije od jedne poznanice iz društva za zaštitu životinja postala žrtva putem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.
Priču o Nataši Papeš objavio je Sindikat umirovljenika Hrvatske u najnovijem ‘Glasu umirovljenika’.
Kuća od 100 m2 odmah prešla u vlasništvo osobe koja se nije skrbila o njoj
Natašin prijatelj se prije nekoliko godina javio Sindikatu umirovljenika s detaljnom dokumentacijom i obrazloženjem cijelog slučaja. Ona je u veljači 2016., zbog slabijeg zdravstvenog stanja, potpisala ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s dojučerašnjom kolegicom Dubravkom iz udruge za zaštitu životinja.
Radi se o ugovoru putem kojeg se uzdržavatelj obvezuje skrbiti o osobi do kraja njenog života, ali već u trenutku potpisivanja stječe vlasništvo nad imovinom osobe koju uzdržava. U slučaju Nataše Papeš radi se o kući od 100 m2 u Oborovu kraj Zagreba.
Problemi su se pojavili vrlo rano – umjesto uzdržavateljice kućanske poslove obavljala je njezina prijateljica, ali bi za taj posao od umirovljenice Nataše tražila novac.
Sindikat umirovljenika piše kako Natašinoj prijateljici ovo nije bio jedini slučaj stjecanja nekretnine od napuštenih staraca, a sve preko ugovora o uzdržavanju.
Tražila raskid ugovora, dobila verbalne napade
Kada se Nataša nakon pretraga vratila iz bolnice i kada joj je skrb bila najpotrebnija (a nje ni na vidiku), Dubravkini posjeti postali su sve rjeđi. Kada je Nataša predložila raskid ugovora, dobila je verbalne napade i prijetnje da će prodati jedinu nekretninu u kojoj živi.
Uzdržavateljica je staricu proglasila dementnom i prijetila prisilnim smještajem u dom za starije. U detaljnoj prepisci e-pošte vidi se jasna poruka u kojoj nema govora o skrbi, a Natašu je pogodilo što joj je na koncu javila da više neće skrbiti ni o mačkama koje je udomila. Nije joj pomogla ni uvesti grijanje pa je valjda logično bilo da Nataša u 80-im godinama kupi drva i krene cijepati…
Tjedan dana od potpisivanja ugovora vlasništvo prebacili na kćer
Natašini prijatelji su krenuli otpetljavati čitavu situaciju s pravne strane i tada su shvatili da je vlasništvo nad njenom kućom samo tjedan dana nakon potpisivanja ugovora prebačeno na Dubravkinu kćer, a ona i njen suprug su upisani kao korisnici služnosti temeljem istog imanja.
Sve se to dogodilo u 2017. godini i Nataša je pokrenula pravnu bitku o raskidanju ugovora. Mislite li da se nešto do danas riješilo?
Nije. Sutkinja zakazuje ročište jednom godišnje, a druga strana stalno uspijeva u produljivanju postupka. Vrijeme je ipak na njihovoj strani.
Nataša tvrdi kako je u međuvremenu prijavljuju policiji kao manipulatoricu, dementnu osobu, prevaranticu i slično.
Slučaj i dalje “u zraku”
Nataša je u 2019. godini dobila pomoć u kući kroz projekt “Zaželi”, slučaj i dalje visi u zraku. Obitelj uzdržavateljice je ponekad posjeti, a Nataša tvrdi da dođu izvršiti pritisak s porukom – kuća je naša i moraš što prije iseliti.
Sindikat umirovljenika je kontaktirao s obitelji koja uzdržava Natašu, a njima su poručili da će raskinuti ugovor ako im umirovljenica Nataša plati troškove poreza na prijenos nekretnine, novac za čišćenje bunara i hranu za životinje.
Na pitanje zašto su prebacili vlasništvo kuće na kćer, odgovaraju da su htjeli uvesti plin i vodu u kuću i da je njihova kćer planirala dići kredit.
“Dok je zadnji put prije tri mjeseca Nataša Papeš bila u bolnici, Koruge su joj izbacili van smeće iz kante. Eto, ipak su nešto učinili, ironično dodaje. I čeka sudove, čeka pravdu, čeka malo dostojanstva. Ali hrvatski sudovi voze svojom brzinom i boli ih briga za legaliziranu pljačku neviđenih razmjera, za pokradene i ponižene starice i starce koji su izgubili sva prava, a neki i završili na cesti. Sve zato što su za vrijeme socijalizma stekli stanarska prava i osigurali si otkupom siguran smještaj. A sada su naprosto dobra lovina”, zaključuje Jasna A. Petrović u najnovijem broju ‘Glasa umirovljenika’.
Preuzeto sa: www.mirovina.hr
