Kada govorimo o zlostavljanju starijih osoba sve je češći, a najmanje primjetan, oblik zlostavljanja financijsko iskorištavanje starijih osoba. Ono se najčešće događa zlouporabom ugovora o doživotnom ili ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.
Dolaskom u stariju životnu dob starije osobe najčešće više nisu u mogućnosti same osiguravati potrebnu skrb i njegu. Stoga, da bi osigurali svoje osnovne egzistencijske potrebe čine to potpisivanjem ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju koji nerijetko završavaju financijskim i materijalnim iskorištavanjem osoba starije životne dobi.
Kako stoji u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2021. zasebne podatke o broju sklopljenih ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju nije moguće prikazati. Naime, prema podacima Hrvatske javnobilježničke komore, pred javnim bilježnicima je tijekom 2021. sklopljeno 1.578 ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, dok je pred sudovima ovjereno 1.320 ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju. Pri tome bi bilo osobito važno znati broj sklopljenih ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, jer su kod ovih ugovora primatelji uzdržavanja u iznimno ranjivom položaju u slučaju zloporaba i neizvršavanja obveza od strane davatelja uzdržavanja.
Naime, postoji veoma bitna razlika prilikom sklapanja ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, a to je trenutak prijenosa imovine na davatelja uzdržavanja. Kod ugovora o doživotnom uzdržavanju, imovina koja je predmet ugovora na davatelja uzdržavanja prelazi tek nakon smrti osobe koju je uzdržavao, odnosno prijenos imovine nije moguć za života uzdržavane osobe. Za razliku od toga, kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju imovina prelazi na uzdržavatelja u trenutku koji je određen ugovorom, što može biti i odmah nakon sklapanja ugovora.
Sklapanjem ovih ugovora važno je da se njime precizno određuju prava i obveze jedne i druge strane. Međutim, konkretna prava i obveze koje će proizlaziti iz ugovora ovise o potrebama i mogućnostima obiju strana, a one su različite od slučaja do slučaja, stoga je potrebno precizno urediti način uzdržavanja.
U slučaju neizvršavanja obveza od strane davatelja uzdržavanja ugovor se može raskinuti, međutim u praksi ovi sudski postupci traju predugo, osobito s obzirom na visoku dob primatelja uzdržavanja, koji ponekad umiru ne dočekavši raskid.
Iako je za ugovore o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju čula većina starijih osoba, većina se ne zna opredijeliti koji će od ponuđenih ugovora sklopiti jer ili ne znaju objasniti njihovu razliku ili je pogrešno tumače što je veoma zabrinjavajuće, jer postoji rizik da će veliki broj osoba starije životne dobi zbog neinformiranosti biti u opasnosti da sklapanjem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ostanu bez skrbi i imovine.
Udruga žena Vukovar u cilju sprječavanja ovakvog oblika zlostavljanja starijih osoba provodi česta predavanja u svojoj lokalnoj zajednici o osnovnim razlikama između ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju te pravnim posljedicama potpisivanja jednog takvog ugovora kako bi se spriječila eventualna zlouporaba prilikom sklapanja navedenih ugovora.
O financijskom zlostavljanju starijih osoba jako se malo govori u javnosti, a žrtve su vrlo slabo zaštićene zakonom. Kako bi se spriječila pojava financijskog zlostavljanja starijih osoba te kako bi se žrtvama pružila odgovarajuća pomoć i zaštita potrebno je osvijestiti moralnu dužnost svih građana da prijave nasilje, kako bi došlo do pravovremene i učinkovite zaštite osoba koje su takvom nasilju izložene.
Program „Superseniori II“ u okviru kojeg Udruga žena Vukovar provodi Nacionalnu kampanju osvještavanja javnosti o problemu nasilja nad starijim osobama financira Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.
