Savjetovalište

Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije ovakav oblik nasilja obuhvaća bilo koji seksualni čin ili pak pokušaj ostvarivanja seksualnog čina bez pristanka druge osobe, neželjene seksualne komentare ili prijedlog koji je usmjeren protiv osobe i njezine seksualnosti, a koji može počiniti druga osoba bez obzira na odnos sa žrtvom ili situaciju u kojoj se nalaze. Dakle, seksualno nasilje moguće je i unutar partnerskih veza ili među supružnicima ako je seksualni čin protiv volje partnera prema kojem je usmjeren. Ovaj oblik nasilja najčešće je okarakteriziran uporabom sile, prijetnje ili ucjene za ugrožavanje dobrobiti i/ili života same žrtve ili njoj bliskih osoba. Može uključivati i neželjene/prisilne dodire tijela, dodirivanje intimnih dijelova tijela, seksualne aktivnosti izmanipulirane lažima, prijetnjama, pritiskom, prisiljavanje na masturbaciju, na gledanje masturbacije, na masturbaciju nasilnika ili na masturbaciju sebe dok nasilnik gleda.

Primjena fizičke sile bez obzira je li nastupila tjelesna ozljeda ili nije (primjerice guranje, udaranje, šamaranje, gušenje, davljenje, fizičko zadržavanje, pritiskanje štipanje, fizičko sprečavanje kretanja, grebanje, protresanje, paljenje cigaretom, trganje odjeće s osobe, gađanje predmetima, bacanje ili uništavanje stvari u kući..)

Podrazumijeva primjenu psihičke prisile koja kod druge osobe prouzrokuje osjećaj straha, ugroženosti, uznemirenosti ili povrede dostojanstva. Takav oblik nasilja uključuje verbalno nasilje, verbalne napade, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima ili na drugi način grubo verbalno uznemiravanje, uhođenje ili uznemiravanje preko svih sredstava za komuniciranje ili preko elektroničkih ili tiskanih medija… Nadalje, u ovu kategoriju spada i protupravna izolacija osobe ili ugrožavanje slobode kretanja na način da se osobu primjerice ponižava, ismijava u javnosti, naziva pogrdnim imenima, ignoriranje, zastrašivanje, prijetnje, zabrane, uhođenje, praćenje, kontroliranje telefona, pošte i osobnih stvari, prijetnja samoubojstvom, okrivljavanje žrtve za svoje nasilno ponašanje, i drugo.

Podrazumijeva oštećenje ili uništenje osobne i zajedničke imovine, zabranu ili onemogućavanje korištenja osobne i zajedničke imovine ili pokušaj da se to učini, oduzimanje prava ili zabranu raspolaganja osobnim prihodima ili imovinom stečenom osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja ili rada, prisiljavanje na ekonomsku ovisnost, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i skrb o djeci ili drugim članovima zajedničkog kućanstva (npr. uskraćivanje novca, zabrana da se osoba zaposli, upravljanje osobnom imovinom bez znanja i odobrenja, odlučivanje što i kada se smije kupiti, zahtijevanje da se opravda svaki sitni trošak, samostalno odlučivanje).

Specifični oblik ponašanja u okviru radnog okruženja kojim jedna ili više osoba sustavno psihički zlostavlja i ponižava drugu osobu s ciljem da se ugrozi ugled te osobe, čast, njezino ljudsko dostojanstvo i integritet te kao krajnji cilj, eliminacija te osobe s radnog mjesta. Takve se aktivnosti smatraju mobbingom ako su učestale i dugotrajne – najmanje jednom tjedno, tijekom najmanje šest mjeseci.

Mobbing predstavljaju: napad na mogućnosti izražavanja, napad na socijalne kontakte, napad na ugled, na kvalitetu životne i radne situacije te napad na zdravlje. Navedeno se odražava kroz sljedeća konkretna ponašanja: stalno prekidanje u obavljanju posla, glasno psovanje, kritiziranje kako se obavlja rad, upućivanje usmenih i/ili pisanih prijetnji, nerazgovaranje, premještaj u prostorije daleko od dotadašnjih kolega, zabrana radnim kolegama razgovarati sa žrtvom mobbinga, ogovaranje, ismijavanje, prisiljavanje žrtve na radne zadatke koji narušavaju samopouzdanje, dovođenje u pitanje odluka žrtve, neodjeljivanje radnih zadataka žrtvi, oduzimanje svih zadataka na radnome mjestu, dodjeljivanje zadataka daleko ispod pravog znanja/kvalifikacije, prisiljavanje na radove koji oštećuju zdravlje, seksualni napad itd…