U sklopu aktivnosti Edukacija, savjetovanje, informiranje trogodišnjeg programa Povezana zajednica, u drugoj godini provedbe programa, diplomirana pravica, Jelica Balog održala je 3 predavanja na temu „Nasljeđivanje i pokretanje ostavinskog postupka“.
Navedena predavanja održala je 21.2.2025. u Udruzi žena Vukovar,14.3.2025. u prostoru Udruge umirovljenika Bršadin te 18.3.2025., u prostoru Kulturnog centra Općine Borovo.
S obzirom na broje upite vezane uz ovu temu u nastavku objave donosimo pojašnjenja.
Prije pokretanja ostavinskog postupka obavljaju se određene prethodne radnje poput sastavljanja smrtovnice, popisa imovine i osiguranja ostavine.
Ostavinski postupak je redoviti sudski postupak koji se provodi nakon smrti ostavitelja. Pokreće se nakon što sud primi smrtovnicu ostavitelja, izvadak iz matice umrlih, odnosno s njima izjednačenu ispravu.
U ostavinskom postupku treba utvrditi:
• nasljednike
• sastav ostavine
• prava koja pripadaju pojedinim nasljednicima i drugim osobama.
Za ostavinsku raspravu sud će odrediti ročište. Na ostavinsku raspravu sud će pozvati zainteresirane osobe, kao i osobe koje bi po zakonu mogle polagati pravo na nasljedstvo u slučaju postojanja oporuke te izvršitelja oporuke ako je postavljen. Zainteresirane osobe se također pozivaju da dostave sudu pisanu oporuku, odnosno ispravu o usmenoj oporuci ako se nalazi kod njih, ili da naznače svjedoke usmene oporuke.
Ostavinska se rasprava ne provodi:
• ako prema podacima kojima sud raspolaže umrli nije ostavio ostavinu
• ako je ostavitelj ostavio samo pokretne stvari i s njima izjednačena prava, a nijedna od osoba pozvanih na nasljedstvo ne zahtijeva da se provede ostavinski postupak.
Naknadno pronađena imovina je imovina koja nije obuhvaćena pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju. Pronađe li se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju imovina koja nije obuhvaćena tim rješenjem, sud neće ponovno provoditi ostavinsku raspravu, nego će pronađenu imovinu novim rješenjem rasporediti na temelju prije donesenog rješenja o nasljeđivanju. Sud će ponovno provoditi ostavinsku raspravu samo ako se ranije neki od nasljednika odrekao nasljedstva ili svoj nasljedni dio ustupio sunasljedniku. Ako prije nije vođena ostavinska rasprava, sud će je po službenoj dužnosti provesti samo ako naknadno pronađenu imovinu čine nekretnine i s njima izjednačena prava. Ako naknadno pronađenu imovinu čine pokretnine i s njima izjednačena prava, sud će provesti ostavinsku raspravu samo na zahtjev zainteresiranih osoba.
Nakon završetka ostavinske rasprave sud donosi rješenje o nasljeđivanju, kojim utvrđuje tko je ostaviteljevom smrću postao njegov nasljednik i koja su prava time stekle druge osobe. Pravomoćnim je rješenjem utvrđeno što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, postoje li kakva prava na zapise i koja, kao i koja su prava time stekle i druge osobe.
Protiv rješenja prvostupanjskog suda dopuštena je žalba ako zakonom nije drukčije propisano, a podnosi se u roku od 15 dana od dostave prvostupanjskog rješenja. Rješenja protiv kojih je dopušten prigovor, odnosno žalba i rješenja drugostupanjskog suda moraju biti obrazložena.
Ako je rješenje o nasljeđivanju donio javni bilježnik kao povjerenik suda, prigovor na rješenje podnosite javnom bilježniku u roku od osam dana od dana dostave rješenja. Vaš prigovor bilježnik je dužan i to bez odgode (zajedno sa spisom) dostaviti nadležnom sudu.
A što je sa dugovima ostavitelja nakon njegove smrti?
Članak 129. Zakona o nasljeđivanju (u nastavku: ZN) propisuje da nasljedno pravo nasljednik stječe u trenutku ostaviteljeve smrti. Smrću ostavitelja njegova ostavina prelazi na nasljednika i postaje njegovo nasljedstvo. Stoga je rješenje o nasljeđivanju ustvari deklaratorno rješenje, s obzirom da ostavina umrle osobe po sili zakona prelazi na nasljednike u času smrti, a ne donošenjem rješenja o nasljeđivanju (zbog čega i odgovornost nasljednika za eventualne ostaviteljeve dugove nastupa trenutkom njegove smrti).
Prema članku 139. stavak 1. ZN-a, nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove. No, nasljednik odgovara i svojom, a ne samo naslijeđenom imovinom, i to do visine vrijednosti naslijeđene imovine, čak i neovisno o tome ako je, na primjer, nakon provedenog ostavinskog postupka, možebitno darovao svoje nasljedstvo.
U sudskoj praksi opseg odgovornosti nasljednika za ostaviteljeve dugove prosuđuje se prema vrijednosti naslijeđene imovine koju je ona imala u času prijelaza na nasljednike, dakle u času ostaviteljeve smrti. Imovina se procjenjuje prema tržišnoj vrijednosti stvari u času smrti, pa kasnije promjene nastale u vrijednosti naslijeđenih predmeta ostavine ne utječu na veličinu i opseg nasljednikove odgovornosti (odluka Županijskog suda u Varaždinu, broj Gž-748/2003-2 od 2. lipnja 2003.).
Za ostaviteljeve dugove ne odgovara nasljednik koji se odrekao nasljedstva (članak 139. stavak 2. ZN-a).
Kada ima više nasljednika, oni solidarno odgovaraju za ostaviteljeve dugove, i to svaki do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva. Među nasljednicima dugovi se dijele razmjerno njihovim nasljednim dijelovima, ako oporukom nije drukčije određeno.
Više informacija možete pronaći u Zakonu o nasljeđivanju.
Aktivnost Edukacija, savjetovanje informiranje provodimo u okviru programa “Povezana zajednica” koji financira Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.
