Izvor fotografije: www.istockphoto.com
Udio starog stanovništva u ukupnoj populaciji sve se više povećava, a povećanjem dobi dolazi i do povećanja potreba te je velik broj starijih osoba smješten u ustanove zdravstvene i socijalne skrbi upravo radi zadovoljavanja osnovnih životnih potreba. Kao jedan od bitnih problema koji se javlja pri brizi i njezi starijih osoba je zlostavljanje.
Institucijsko nasilje, odnosno zlostavljanje starijih osoba u ustanovama, odnosi se na različite oblike zanemarivanja i uskraćivanja skrbi, uznemiravanja i maltretiranja koje starije osobe mogu doživjeti tijekom smještaja u ustanovama od strane njegovatelja i drugih osoba u situacijama moći i povjerenja.
Tema nasilja nad starijim osobama u ustanovama nije dovoljno istražena iako su starije osobe smještene u ustanovama izloženije riziku zlostavljanja budući da su ovisne o tuđoj pomoći.
Podatci o ovom obliku nasilja su vrlo ograničeni, jer su ustanove koje se brinu za starije osobe u strahu od objavljivanja podataka koji im mogu izravno štetiti u pogledu kvarenja društvene slike o njima, dok se kod starijih osoba događa to da su neupućene, okrivljuju sami sebe, smatraju svoju situaciju sramotnom te su u strahu od mogućih posljedica.
Zlostavljanje starijih osoba unutar institucija možemo podijeliti na psihičko, fizičko, materijalno i seksualno zlostavljanje te zanemarivanje.
Nasilje nad starijim osobama unutar institucija ne mora uvijek biti vidljivo, a može uključivati: kupanje korisnika jakim mlazom tuša, u prevrućoj ili prehladnoj vodi; ne rezanje noktiju na rukama i nogama; nebrigu oko oblačenja i pranja inkontinentnog pacijenta; prisiljavanje nužde u pelene; uskraćivanje hrane i tekućine; nasilno hranjenje; uskraćivanje topline i udobnosti; prisiljavanje ostanka u krevetu; zaključavanje u sobu; uskraćivanje lijekova ili pretjerano davanje lijekova; vezanje za krevet ili stolicu; različiti oblici pokušaja dehumanizacije; različiti oblici novčanih manipulacija i iskorištavanja i drugo.
Osobe smještene u ustanovama mogu doživjeti više oblika nasilja u isto vrijeme, stoga je važno da djelatnici ustanova u kojima su smješteni, njihove obitelji, javnost budu upoznati sa znakovima upozorenja mogućeg zlostavljanja kako bi ga pravovremeno uočili i reagirali na pravi način.
U svrhu preventivnog djelovanja i sprječavanja mogućih pokušaja zlostavljanja i zanemarivanja neophodno je provoditi sustavniju brigu o osobama starije dobi, jer jedino se tako može dobiti uvid u pravo stanje pojedinca i situaciju u ustanovi u kojoj je osoba smještena.
Svaka osoba starije životne dobi ili bilo koja druga osoba koja sumnja na zlostavljanje ili zapostavljanje trebala bi prijaviti bilo koju vrstu nasilja policiji, centru za socijalnu skrb ili državnom odvjetništvu kako bi se moglo pravovremeno intervenirati.
Sprječavanje nasilja nad starima važno je kako bi se starijim osobama mogla omogućiti dostojna starost, pružiti materijalna sigurnost te unaprijediti kvaliteta njihova života. Problem nasilja nije isključivo problem pojedinca, već i države, te u tom smjeru treba raditi na zakonskom okviru, uključujući preventivne mjere i mjere zaštite.
Prekinimo šutnju!
Progovorimo o nasilju nad starijim osobama!
Program „Superseniori II“ u okviru kojeg Udruga žena Vukovar provodi Nacionalnu kampanju osvještavanja javnosti o problemu nasilja nad starijim osobama financira Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.
