Svatko je ovlašten da za slučaj svoje smrti oporukom odredi sebi nasljednika (jednostrani pravni posao). Osim toga, postoji i mogućnost zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju (dvostrani pravni posao), stoga ovaj ugovor ne treba miješati sa oporukom. Svaki od tih načina ima određene prednosti i nedostatke pa je prvenstveno na oporučitelju da odabere ono što odgovara njegovim željama i potrebama.
Najčešći oblik raspolaganja imovinom za slučaj smrti je oporuka. Oporuka je izjava posljednje volje ostavitelja o tome kako da se njegova imovina raspodijeli nakon njegove smrti. Ostavitelj prema svojoj volji ostavlja imovinu svojim nasljednicima, kako on to želi. Obveza je nasljednika da izjave u ostavinskom postupku prihvaćaju li sadržaj oporuke ili ne.
Oporuka se može sastaviti u redovitom obliku kao privatna ili javna oporuka, a u izvanrednim okolnostima posljednja volja se može izjaviti pred dva svjedoka. Najčešće korištene su privatne oporuke i to:
- vlastoručna – oporuka koju je oporučitelj vlastoručno napisao i potpisao,
- pisana oporuka pred svjedocima – isprava, bez obzira na to tko ju je sastavio, za koju ostavitelj izjavi da je to njegova oporuka pred dva istodobno nazočna svjedoka te je pred njima potpiše. Svjedoci se moraju potpisati na samoj oporuci.
Postoji i usmena oporuka i to samo u izvanrednim okolnostima zbog kojih oporučitelj nije u stanju oporučiti niti u jednom drugom valjanom obliku, a svoju posljednju volju izjavljuje usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka. Takva oporuka prestaje važiti nakon što protekne 30 dana od prestanka izvanrednih okolnosti u kojima je napravljena. Uz to, postoji i javna oporuka koja je sačinjena uz sudjelovanje javnih tijela. Svatko može oporučiti u obliku javne oporuke, a osoba koja ne može ili ne zna čitati ili se ne može potpisati može u redovitim okolnostima oporučiti samo u obliku javne oporuke.
Oporuku možete opozvati u bilo kojem trenutku svog života!
S druge strane, ugovor o doživotnom uzdržavanju predstavlja jasnu i preciznu obvezu za davatelja i za primatelja uzdržavanja. Ukoliko davatelj uzdržavanja ne ispunjava svoje obveze, primatelj uzdržavanja može raskinuti ugovor i imovinu ostaviti nasljednicima ili bilo kome drugome, ili sklopiti novi ugovor o uzdržavanju.
Primatelj uzdržavanja je sve vrijeme vlasnik svoje imovine i ugovor mu može osigurati kvalitetniji život, jer je davatelj uzdržavanja obvezan ispunjavati svoje obveze sukladno ugovoru s obzirom na činjenicu da imovina na davatelja uzdržavanja prelazi tek nakon smrti primatelja.
Nažalost, postoji mogućnost da se ugovor ne izvršava te se u tom slučaju može raskinuti sporazumno i nakon što je počelo njegovo ispunjavanje, jednostrano kada druga strana ne ispunjava svoje obveze iz tog ugovora te zbog izvanrednih promijenjenih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora.
Svakako je vrlo bitno da se ugovor o doživotnom uzdržavanju i oporuka sastave pažljivo i jasno, uz eventualnu pomoć pravnog savjetnika, kako bi se izbjegli mogući nesporazumi te kako bi se zaštitila prava i interesi starije osobe u što je moguće većem opsegu te osigurala bezbrižna starost.
