Zlostavljanje starijih osoba uključuje fizičku, emocionalnu ili seksualnu štetu nanesenu starijoj osobi, njihovo financijsko iskorištavanje ili zanemarivanje od strane ljudi koji su izravno odgovorni za brigu o njima.
Kako starije osobe postaju fizički slabije, manje su u stanju brinuti se o sebi i suprotstaviti se maltretiranju. I možda više ne vide, ne čuju tako dobro ili ne razmišljaju tako jasno kao prije, ostavljajući mjesta nemilosrdnim ljudima da ih iskoriste.
Zlostavljanje starijih osoba obično se događa tamo gdje starije osobe žive: gdje su njihovi zlostavljači često odrasla djeca, drugi članovi obitelji poput unučadi ili supružnika ili partnera.
Znakove zlostavljanja starijih osoba može biti teško prepoznati ili ih je pogrešno zamijeniti sa simptomima demencije ili slabosti starije osobe. Zapravo, mnogi znakovi i simptomi zlostavljanja starijih osoba preklapaju se sa simptomima mentalnog pogoršanja, ali to ne znači da ih trebate zanemariti. Česte svađe ili napetosti između njegovatelja i starije osobe ili promjene u osobnosti ili ponašanju starije osobe mogu biti široki signali zlostavljanja.
Neki od znakova upozorenja na zlostavljanje starije osobe su sljedeći:
neobjašnjivi znakovi ozljeda kao što su modrice, rane ili ožiljci, uganuća ili iščašenja, odbijanje njegovatelja da vam dopusti da vidite stariju osobu nasamo, neuobičajen gubitak težine, pothranjenost, dehidracija, nehigijenski životni uvjeti kao što su prljavština, prljava posteljina i odjeća, nagle promjene u financijskom stanju starije osobe, ako predmeti ili gotovina nedostaju iz kućanstva starije osobe, sumnjive promjene u oporukama i slično.
Kao prijatelj, susjed ili član obitelji možete pomoći u sprječavanja zlostavljanja starije osobe čestim pozivima i posjetima pomažući tako starijoj osobi da vas vidi kao osobu od povjerenja te prijavom nasilja bez odlaganja u slučaju prepoznavanja upozoravajućih znakova zlostavljanja ili zanemarivanja. S druge strane, starije osobe se mogu zaštiti od zlostavljanja tako da ostanu u kontaktu s obitelji i prijateljima izbjegavajući izoliranje te da progovore ako nisu zadovoljni sa njegom koju primaju bilo u vlastitom domu ili instituciji.
Nažalost, mnoge starije osobe ne prijavljuju zlostavljanje s kojim se suočavaju čak i ako su u mogućnosti. Neki se boje osvete zlostavljača, dok drugi smatraju da je imati nasilnog skrbnika bolje nego da nemaju skrbnika i budu prisiljeni iseliti se iz vlastitog doma. Kada su skrbnici njihova djeca, mogu se sramiti što im djeca nanose štetu ili mogu kriviti sebe. Stoga je nužno poslušati stariju osobu ili osobu koja o njoj skrbi, kada nam govori o teškoj situaciji s kojom se suočava. Tada je potrebno reagirati čim postoji i najmanja sumnja na zlostavljanje.
Za postupanje u slučaju nasilja nad starijim osobama nadležni su Policija, Državno odvjetništvo i Centar za socijalnu skrb. Svi stručnjaci, službene osobe, liječnici, stručnjaci u Centrima za socijalnu skrb, udrugama i vjerskim zajednicama dužni su prijaviti zlostavljanje nad starijim osobama kako bi se moglo pravovremeno intervenirati.
Svatko zaslužuje živjeti u sigurnosti, s dostojanstvom i poštovanjem stoga trebamo na vrijeme prekinuti šutnju i progovoriti o nasilju nad starijim osobama!
Program „Superseniori II“ u okviru kojeg Udruga žena Vukovar provodi Nacionalnu kampanju osvještavanja javnosti o problemu nasilja nad starijim osobama financira Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.
